Tinejdžersko doba u doba pandemije: tri stvari koje svaki roditelj treba znati
Mladi su uvjereni da alkohol stvara ugodu, podiže raspoloženje i da se uz alkohol mogu dobro zabaviti. Pritom često znamo čuti roditelje kako kažu „nije moje dijete takvo“, „ono zna što smije“, „zna da je alkohol štetan“ i sl. Također su sigurni da se njihovo dijete neće upuštati u eksperimentiranja s konzumiranjem alkohola uslijed čega nedovoljno uočavaju početne probleme, što može rezultirati kasnijim rizičnim ponašanjem.
Zato je za roditelje važno znati koje su sve specifičnosti tinejdžerskog razdoblja kako bi pravovremeno mogli reagirati i spoznati koja su ponašanja rizična.
Pritisak vršnjaka jači od upozorenja roditelja
Znajući da je adolescentima posebno važno da ih njihovi vršnjaci prihvate, teško se mogu suprotstaviti nagovaranju i u pravilu popuste. Važno je naglasiti da je u vrijeme pandemijske krize, online nastave, rada od kuće roditelja, socijalne izolacije, kao i zbog posljedica potresa - mladima uskraćena prilika odrastanja i prolaska životnih iskustava i radosti unutar vršnjačkih skupina.
Izostajala je mogućnost pozitivnog potvrđivanja pred vršnjacima koji ih bezuvjetno prihvaćaju i uz koje mogu izgraditi sliku o sebi kao prihvatljivim osobama u društvu. Mladi, koji nisu prihvaćeni u društvu, unatoč svoj podršci i ljubavi svoje obitelji, ne osjećaju se kao poželjne osobe i osobe vrijedne uvažavanja. Jedan od načina izlaska iz te emocionalne ranjivosti je i konzumiranje alkohola kako bi se na trenutak osjećali sretno i zadovoljno.
Traganje za vlastitim identitetom
Tinejdžersko doba je u pravilu razdoblje sazrijevanja u kojem djeca napuštaju sigurno djetinjstvo te tragaju za vlastitim identitetom, a ispunjeno je i mnogim nerazumijevanjima i sukobima s roditeljima.
Roditelji bi trebali znati da je to vrijeme kada u razmišljanju mladih dolazi do tipičnih kognitivnih pogrešaka. Naime, mladi su u tom razdoblju skloni rizičnom ponašanju i mislima da su neranjivi, da im se ništa ne može dogoditi, da sve razumiju i znaju te da im savjeti odraslih ne trebaju. Naglašeno su usmjereni na sadašnjost, egocentrični su, skloni traženju uzbuđenja i potvrđivanja. Sva nastojanja roditelja da ih savjetuju i usmjeravaju su nedjelotvorna, a često ih djeca ne prihvaćaju.
Taj prividan osjećaj neranjivosti i mišljenja da se ništa loše neće dogoditi stvaraju visok rizik upuštanja u opasnosti. Tako bivaju skloniji donositi kratkoročne odluke, tipično usmjerene na sadašnjost i taj trenutak, te se lako upustiti u asocijalna ponašanja.
Nekontroliranom konzumacijom alkohola kod mladih ponekad je dovoljan trenutak u kojem netko predloži „ajmo se razbiti, ajmo se potući…“, da se svi uključe ne razmišljajući o posljedicama. Kad si pijan, lako se uključiš u tučnjavu, uništavanje, rušenje, a ishodi su nerijetko i trajne posljedice za mladu osobu: od prekida školovanja, preko kaznene odgovornosti, ugrožavanja zdravlja, a ponekad i posljedica sa smrtnim ishodima.
Pandemija donijela nove izazove
Ova generacija mladih - u vrijeme kada su trebali živjeti opuštenim i razigranim mladenačkim život, družiti se, baviti sportom, zaljubljivati, putovati i pronaći svoje mjesto među vršnjacima - susreli su se s brigama, strahom, nesigurnošću i neizvjesnošću do kada će sve to trajati. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih roditelji i odrasli moraju preuzeti odgovornost za psihosocijalno zdravlje djece i mladih.
Pritom je jako važno da obiteljski odgoj pomogne mladima da ne požele sve nadoknaditi naglo i brzo dolaskom nove školske godine.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
6 ključnih razloga zašto alkohol nije za tinejdžere
1. Alkohol kao prvo rizično ponašanje
Alkohol nije za mlade jer je on prvo rizično ponašanje u koje se upuštaju, i prvi je korak rizika za probleme u ponašanju. Nažalost, mladi koji uzimaju jedno sredstvo ovisnosti, a obično počinju alkoholom i cigaretom, višestruko su rizični i za druga ovisnička ponašanja. Vrlo opasne mogu biti i kombinacije različitih psihoaktivnih tvari, odnosno kada se alkohol miješa uz kanabinoide, druge opijate ili čak sedative. Roditelji koji zbog zdravstvenih problema koriste sedative, moraju posebno paziti na njihovu dostupnost jer svake godine imamo slučajeve da djeca i mladi konzumiraju veće količine sedativa u obiteljskom okruženju.
2. Više problema u ponašanju
Mladi zbog rane konzumacije alkohola imaju i značajno više problema u ponašanju - koje može dovesti i do poremećaja u ponašanju. Naime, probleme u ponašanju prepoznajemo tako što znatno odstupaju od uobičajenih ponašanja primjerenih dobi, situaciji, kulturnim i društvenim normama u školi, obitelji, odnosno širem okruženju, a čije posljedice štetno djeluju na samog učenika, okruženje i time otežavaju njihovu uspješnu socijalnu integraciju. Za razliku od problema u ponašanju, poremećaji u ponašanju su oni kojima osoba tijekom dužeg vremena i intenzivno ugrožava svoje svakodnevno funkcioniranje na više životnih područja, odnosno ugrožava druge, to jest imovinu. Posljedice tog ponašanja su brojne i izrazito negativne u sadašnjosti i u budućnosti, kako za mladu osobu, tako i za druge pojedince i skupine.
Roditelji bi trebali znati da je problem u ponašanju i samo eksperimentiranje alkoholom i ostalim sredstvima ovisnosti usko povezano s drugim rizičnim ponašanjima, stoga alkohol nije za mlade. Radeći s djecom i mladima možemo vidjeti previše tragedija mladih koji su prerano izgubili život zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, natjecanja jurećim automobilima i motociklima, a svjedočimo i tučnjavama i agresivnom ponašanju sa smrtnim posljedicama.
3. Osjećaj lažne snage i sposobnosti
Konzumiranjem alkohola mladi postižu prividan osjećaj zadovoljstva, snage, lažnog samopouzdanja, osjećaja opuštenosti, euforije, sreće te nestaju kočnice u ponašanju. Osjećaj lažne snage i sposobnosti izazvan pijanim stanjem povezan je i s tragičnim padovima s visina (zidina, prozora, balkona, broda, dalekovodnih tornjeva…) ili pak hodanjem po krovovima vagona izazivajući mogućnost da dođe do strujnog udara povezanog sa žicama iznad vlaka.
4. Dokazivanje pred vršnjacima može biti kobno
Mladi možda piju rjeđe, ali uvijek s namjerom da se napiju. Kako ne prepoznaju objektivne rizike, u želji da ostvare potrebu pripadnosti vršnjačkoj skupini, bezuvjetno prihvaćaju rizike, živeći u trenutku. Pod pritiskom obveza u školama, očekivanja roditelja, problemima u obitelji, neprihvaćanja vršnjaka u široj socijalnoj sredini - mladi ne biraju načine za inicijaciju u skupinu vršnjaka. Kao posljedica toga, događaju se vrlo opasne situacije u kojima mladi nastoje pokazati pred vršnjacima svoju moć, hrabrost, odvažnost, stojeći što bliže željezničkoj pruzi i dolazećem jurećem vlaku s nadom da će doći dovoljno blizu da vlak prođe, a oni ne stradaju ili ležeći na kolniku u očekivanju jurećeg auta dokazuju brzinu i spretnost da izbjegnu udar. Mlade uspješne djevojke u školama koje nisu prihvaćene u društvu, nerijetko odlučuju pokazati kako nisu samo dobre učenice, već i da se mogu opiti.
5. Ostavljeni sami i bez svijesti
Zbog nekontroliranog i brzog unosa alkohola mladima zna pozliti i mogu se i onesvijestiti, a potom nerijetko budu ostavljeni po parkovima, hodnicima ili prolazima. Danas zamjećujemo i jedan društveni problem - dok su prijašnje generacije, kad im se vršnjak opio, bile spremne odvesti ga kući ili zatražiti pomoć odraslih, u posljednje vrijeme javlja se bešćutnost među mladima, koji ostavljaju svoje vršnjake u teškom stanju na cesti ili parku. Zbog toga u zadnjih nekoliko godina imamo, nažalost, zakašnjele intervencije i loše posljedice.
6. Mozak nije dovoljno razvijen
Kao roditelji trebamo znati i da mozak adolescenta nije u potpunosti razvijen. U procesu odrastanja razvijaju se područja u mozgu koja reguliraju donošenje odluka, razmišljanja, prosuđivanja, samokontrole i preuzimanja odgovornosti. U odnosu na roditelje koji donose drugačije procjene rizika, za mlade ukazane moguće posljedice imaju drugačiju vrijednost, zbog čega ponekad čine velike pogreške.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
Otkrij kakav odgoj postiže najbolje rezultate u prevenciji maloljetničke konzumacije alkohola
Takav razvoj treba potaknuti u što ranijoj dobi, kada se razvija djetetova ličnost. Na taj se način oni oblikuju u zdrave ličnosti u odrasloj dobi. Zato prevencija ovisnosti nije razgovor o alkoholu u smislu „to je opasno“, „nije za djecu“, „mi veliki možemo jer znamo paziti“, već je to dio cjelokupnog odnosa koji roditelj stvara s djecom.
Toplina doma uz kontinuirano praćenje dječjeg ponašanja
Najveći postotak djece ima negativan stav o pijenju alkohola, iako i oni mogu pasti u kušnju da „probaju“ ili da se u određenoj situaciji ne mogu oduprijeti pritisku vršnjaka. Treba naglasiti da ta djeca dolaze iz obitelji koje pružaju roditeljsku toplinu, i to davanjem podrške, pomoći, usmjeravanjem i ohrabrivanjem.
Uz roditeljsku toplinu u takvim obiteljima prepoznajemo i roditeljski nadzor, kontinuirano praćenje, kao i postavljanje jasnih granica dozvoljenoga ponašanja, discipliniranja i usmjeravanja prema društveno prihvatljivom ponašanju i ispravnom sustavu vrijednosti. Roditelji svakodnevno nastoje razgovarati s djetetom, a ne samo kad nastane problem, pa djeca u takvim odnosima pronalaze ravnotežu primanjem roditeljske podrške, a ujedno imaju i dovoljno prostora za autonomiju.
Jednom kada dođu u pubertet i kada je interes prema vršnjacima naglašeniji, manja je mogućnost da će djeca upasti u rizično ponašanje.
Što kada izostanu svakodnevni razgovori
Jedan dio djece ima pozitivan stav prema konzumiranju alkohola i za njih je to, ujedno, i jedini način samopotvrđivanja kako bi se osjećali važni i privukli pozornost vršnjaka.
Radeći dugi niz godina s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju, naglašavali su da su imali potrebu pripadati vršnjacima, ali najčešće onima asocijalnog ponašanja. Karta za ulazak u te skupine bila je prva cigareta, konzumacija alkohola ili neko uništavanje imovine, no s druge strane, osjećaj prihvaćenosti, pripadanja, poštovanja i ravnopravnosti koje im je ta skupina pružila, prevladao bi.
Najveći broj djece s problemima u ponašanju vrlo rano su kršila norme ponašanja, i to inatom, nezainteresiranošću za školu ili za druge pozitivne sadržaje te bi rano ušli u maloljetničku delinkvenciju. Najčešće se radi o djeci čiji roditelji nisu brinuli ili su krivo odgojno postupali - roditeljima koji su odgajali prezaštitnički, strogo i rigidno s puno kažnjavanja ili su bili nezainteresirani, posvećeni sebi i svojim potrebama.
Samopotvrđivanje - važan dio odrastanja, ali i opasnost
Djeca koja nisu u školi postizala akademske uspjehe bez obzira na dobre intelektualne sposobnosti ili nisu imala priliku potvrditi se drugim pozitivnim sadržajima te ih se prerano stigmatiziralo kao „problematične, bezobrazne, opasne i agresivne“ - češće upadaju u rizična ponašanja.
Treba naglasiti da su pretežno dolazili iz obitelji gdje nije bilo optimalnog roditeljskog uključivanja, topline i nadzora. Većina te djece doživljavala je roditeljsko odbijanje, stihijski su provodili slobodno vrijeme, izloženi kažnjavanjima roditelja, izostanku autoriteta, metodama discipliniranja i postavljenih granica u najranijem djetinjstvu. Posljedice su njihovo agresivno i neprijateljsko ponašanje, upuštanje u rizična ponašanja te vrlo niska razina socijalnog ponašanja.
Posljedice neispravnih roditeljskih stilova
Tako postoji primjer oca čiji se sin, zbog počinjenog kaznenog djela, nalazio na izvršavanju sudske odgojne mjere u ustanovi, a koji je u razgovoru rekao kako je od najranijeg djetinjstva tukao sina za sve prekršaje u ponašanju, vjerujući da će ga tako ispravno odgojiti. Ipak, sada je svjestan da ga je i sam „gurnuo na cestu, koja ga je odgojila“.
Posljedica navedenih stilova roditeljskog odgoja može biti da dijete ne pokazuje asocijalno ponašanje, ali može osjećati tugu, tjeskobu, anksioznost, osjećaj bezvrijednosti, socijalnu i emocionalnu usamljenost svojih vršnjaka i roditeljsko odbijanje.
Od najranije dobi započeti razgovor s maloljetnom djecom
Zbog svega navedenog, razgovor o alkoholu s maloljetnom djecom treba započeti od najranije dobi, osiguravanjem sigurnog odrastanja i prikladnog odgojnog postupanja. Kada to nije ispunjeno, razgovori o alkoholu s maloljetnicima često se događaju prekasno. Roditelj koji zatraži pomoć za svoje dijete koje ima 12 i više godina, a koje je već nekoliko godina sklono rizičnim ponašanjima, često je zakasnio. Tada to zahtijeva dugogodišnji intenzivan tretman i pomoć u odrastanju.
Neki roditelji prerano svojoj djeci omogućuju da popiju pivo ili vino na obiteljskom okupljanju, boravak vani do kasno u noći, da prespavaju kod prijatelja, a da pri tome ne znaju kod koga im je dijete i kakav roditeljski stil njeguju ti roditelji.
Djeca trebaju odrastati u skladu sa svojim godinama i, prije svega, svojim emocionalnim sposobnostima i zrelošću koje roditelj treba poznavati. Mnogi roditelji izjavljuju kako su oni s ocem popili pivo, pa je sve bilo u redu, kako su do jutra mogli ostati kod prijatelja ili igrati online igrice i nije bilo problema. Jedan je otac pred djetetom rekao kako se drogirao kao mladić i izvukao pa se ne boji za sina.
Tko je koga razočarao?
Svakodnevno roditelji dozvole odlazak na rođendan maloljetnog djeteta od 12 do 15 godina kod prijatelja s mogućnošću da se ostane cijelu noć, vjerujući roditeljima koji organiziraju slavlje da neće biti alkohola i da će oni biti nazočni na proslavi. Ponekad takva događanja znaju završiti i hitnim medicinskim intervencijama.
Roditelji koji su bili kompetentni u odgoju djeteta, a za navedeni događaj pripremili dijete, rijetko će imati problem. Ostali će reći da ih je dijete razočaralo jer su mu dali punu slobodu. Pitanje je samo jesu li djecu puno prije razočarali odrasli. Djeca s previše slobode ne znaju kako i što, osjećaju se izgubljeno i napušteno. No, kada su jasno postavljene granice, djeca su spremna doći do krajnjih granica i ispitivati ih, naučeni da će roditelji popustiti ili neće.
Povjerenje, zainteresiranost i prihvaćanje kao dobitna kombinacija
Roditelje koji ne znaju odgajati i razgovarati sa svojim djetetom o alkoholu i općenito o životu ne štiti ni nivo obrazovanja, ekonomski (novčani) status, položaj, ugled ili status u društvu, samostalno roditeljsko odgajanje ili s oba roditelja. U praksi susrećemo djecu i mlade koji, bez obzira na status svojih roditelja, iskazuju rizik u ponašanju i probleme u psihosocijalnom odrastanju, uvjereni da ih njihovi roditelji nedovoljno podržavaju i pomažu.
Obitelji i dom u kojima djeca ne doživljavaju prihvaćenost, radost, slobodu i sigurnost, razvijaju kod njih strah, nesigurnost i tjeskobu, što je put prema rizičnom ponašanju ili mentalnim teškoćama. Nasuprot tome, obitelj gdje postoji povjerenje, zainteresiranost i prihvaćanje - svi se problemi i teškoće, kada dođu u adolescenciji, mogu prevladati razgovorom i dogovorom, tako i o alkoholu.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
Kako argumentirano razgovarati s djetetom
U vrijeme kada mlada osoba ulazi u adolescentsko razdoblje i kada želi polako napustiti bezbrižnost zaštićenoga roditeljskog okruženja, od posebne je važnosti kakve su moralne vrijednosti i norme prihvatljiva ponašanja roditelji usadili u dijete. Pritom roditelji trebaju u obzir uzeti i djetetov temperament.
Djeca lakog temperamenta spremnija na promjene
Dijete lakog temperamenta spremnije je na promjene i prihvaćanje stavova i savjeta roditelja. Roditelj se osjeća uspješno, nema prevelikih frustracija, a odnos s djetetom je topao i iskren. Tako će, primjerice, roditelj djetetu pojasniti rizik konzumiranja alkohola prilikom samostalnih izlazaka s vršnjacima, upoznati ga s opasnostima i savjetima ako se dogodi neka nepredviđena situacija i eventualno loše posljedice povezane s konzumiranjem alkohola njega samoga ili vršnjaka koji treba pomoć. Takvo dijete neće se plašiti nazvati roditelje i tražiti pomoć. U mnogim rizičnim situacijama upravo je ovakav odnos ne samo jednom spasio neko dijete kojem je na vrijeme pružena adekvatna liječnička pomoć.
Primjer je i proslava jednog rođendana srednjoškolaca u vikendici tijekom pandemije. Jedan od mladića se opio i pao u nesvijest, a njegov je prijatelj pozvao svoje roditelje i usmjerio ih kako da dođe do njih i pozovu hitnu. Ovakve su situacije česte, stoga je važno da roditelj iskreno i otvoreno razgovara s djetetom upravo o ovakvim mogućnim rizičnim situacijama te da dijete pritom zna da će reakcija roditelja biti dobronamjerna, a ne nužno napadi i sukobi. I otac navedenoga mladića također je dobio informaciju, no žureći prema vikendici, ostao mu je prazan mobilni uređaj i nije mogao doći do sina.
Kako postupiti kao roditelj djeteta teškog temperamenta
Roditeljima djeteta teškog temperamenta nije nimalo lako, bez obzira na njihovo ispravno i toplo postupanje, a posebno u pružanju savjeta. Takvo dijete teško je usmjeravati i poticati. Ono je uvijek nezadovoljno, s otporom prihvaća savjete, a svoje potrebe želi zadovoljiti odmah i sad. Kako ne pokazuje dovoljno pozitivnih emocija, svi razgovori često vode sukobima i napetostima s roditeljima. Javlja se prkos, inat i upuštanje u rizična ponašanja, pa tako i konzumacija alkohola. Roditelj često ne zna s kim je njegovo dijete, gdje je i što radi.
Kada se dogode takve situacije, reakcije roditelja mogu biti također neprimjerene jer kod njih prevlada strah, ljutnja i izgube kontrolu.
Sjećam se roditelja koji je izbacio iz kuće petnaestogodišnjeg sina koji je pod utjecajem alkohola došao kući, a onda s njim nije razgovarao šest mjeseci ili roditelja, koji su na poziv policije da dođu u postaju po sina koji je pod utjecajem alkohola upravljao vozilom, odbili doći. Još je jedan primjer djevojke koja se samoozlijedila jer su ju roditelji, zbog kasnog dolaska kući i pod utjecajem alkohola, nazvali pogrdnim imenima.
Roditelji trebaju oblikovati svoje stavove i argumentirati ih djetetu porukom da s jedne strane shvaćaju njegove potrebe da bude „svoje“ i ima autonomiju, ali i da pronađu kompromis između postavljenih pravila i granica dopuštenoga ponašanja. Odrastanje adolescenata zna biti „burno“ i puno nerazumijevanja, ali ono što njemu treba je barem jedan roditelj ili odrasla osoba koja iskazuje znatiželju i interes prema njemu i njegovom odrastanju. Dakle, potrebna je odrasla osoba koja stvara emocionalnu vezu, pruža bezuvjetnu podršku i brigu tijekom cijelog djetinjstva do odrasle dobi kada dijete postaje samostalno i može donositi ispravne odluke.
Život u nefunkcionalnim obiteljima
Današnje moderne i postmoderne obitelji više nego ikada dijele se na funkcionalne i disfunkcionalne, što će uz osobna svojstva djeteta, socijalnu sredinu, njegov stupanj sazrijevanja i kognitivni razvoj utjecati na njegove stavove i donošenje životnih odluka, pa tako i one o konzumiranju alkohola.
Nefunkcionalne obitelji, u kojima ima grubo narušenih bračnih odnosa, zanemarivanja i zlostavljanja, čine rizičnu obitelj. Adolescenti u takvim obiteljima zbog dugogodišnjeg zanemarivanja i manjka podrške vrlo rano iskazuju neprimjerena ponašanja. Slabe su motivacije za školu, imaju neadekvatan odnos prema nastavi i učiteljima, učestalo krše pravila ponašanja. U sedmom ili osmom razredu, a posebno upisom u srednju školu, visoko su rizični za asocijalna ponašanja - od konzumiranja alkohola, pušenja, preko izostanaka s nastave, fizičkih sukoba s vršnjacima, do delinkventnog ponašanja.
Što mogu roditelji učiniti
U odnosu na generacije djece prije desetak godina, današnja djeca se u većoj mjeri suprotstavljaju roditeljima, općenito odraslima, iznošenjem vlastitih argumenata, mišljenja, osjećaja povezanih s njihovim pravima i mogućnostima. Današnji mladi su samosvjesniji, žele da ih se uvaži i ne boje se odraslih, pa tako ni roditelja.
Zato je važno da se roditelji potrude oko svoga odnosa s djetetom, da manje budu usmjereni na akademske uspjehe i da se djeca pod njihovim pritiskom, očekivanjima i kažnjavanjima za loše ocjene, ne udaljavaju od njih.
Roditelj koji kažnjava dijete zbog četvorke ili bilo koje ocjene kojom on nije zadovoljan, mora znati da narušava sliku djeteta o sebi te da ne postoji instrument za vraćanje djetetovog povjerenja.
Važan je otvoren razgovor
Zato je važno otvoreno razgovarati s djecom, pokazati interes za stvari koje su njemu važne - pa čak i video igrice. Kada roditelj promatra svoje dijete, sudjeluje u njegovom odgoju, na vrijeme će uočiti i nagle promjene raspoloženja i usamljivanja.
Naučite ih da donose odluke i da se suprotstave onome s čim se ne slažu i da se obrate vama za pomoć kada situacija prevlada njihove mogućnosti rješenja. Također, od najranije ih dobi morate učiti da snose posljedice za svoja neprimjerena ponašanja.
Iskren i otvoren razgovor s djetetom, dajući mu do znanja da ga slušate, da može iznijeti svoj stav, emocije i da ga uvažavate, najbolja je reakcija na ponašanje i mišljenje djeteta. Roditelj mora odgajati dijete tako da ga ono poštuje, uljudno s njim komunicira, slijedi postavljena pravila i disciplinu u postupanju.
Današnji prenaglašeni zaštitnički odgoj i popustljivost, a s druge strane kažnjavanje, prevelika očekivanja te ostvarenje svojih želja preko djeteta, put su udaljavanja djeteta od roditelja, a time raste i mogućnost za maloljetnička rizična ponašanja.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
Pet stvari kako pomoći u zdravom razvoju svog djeteta
Nisu sva mladenačka ponašanja rizična i roditelj, ako reagira na vrijeme, doista može spriječiti mnoge nepoželjne ishode povezane s konzumacijom alkohola. U nastavku donosimo pet savjeta što roditelji mogu učiniti prije no što dijete višestruko zlouporabi njihovo povjerenje i bude primoran hitno poduzeti mjere zaštite psihosocijalnog razvoja djeteta.
1. Pripremiti dijete prije prvih izlazaka
Naravno, roditelj bi prije izlazaka trebao pripremiti dijete kako da izbjegne konzumaciju alkohola i preuzme odgovornost i posljedice povezane za daljnje povjerenje i izlaske. Posebno je važno da djetetu vremenski odredimo trajanje izlaska u skladu s njegovim godinama jer mnogi roditelji - smatrajući da je njihov odnos prijateljski i da imaju beskrajno povjerenje u dijete - dozvole izlazak do jutarnjih sati. Roditelj je odgojitelj svome djetetu, a ne prijatelj te treba paziti da se djeci u osnovnoj školi ne dozvole noćni izlasci do neprimjerenih sati za tu dob.
2. Uočiti prve simptome
Roditelji bi kod svojih adolescenata trebali najprije uočiti prve simptome povezane sa sumnjom na konzumaciju alkohola za vrijeme izlazaka vikendom te odlazaka na razne organizirane proslave. Kod prvih upuštanja u konzumaciju alkohola tolerancija na alkohol je jako niska. Zato je dobro da roditelj dočeka svoje dijete, primijeti koordinaciju pokreta, ponašanje, izgovor i razgovorljivost u komunikaciji i sam zadah alkohola.
3. Što učiniti kada dijete zloupotrijebi mogućnost izlaska
Kada roditelj primijeti da je dijete zloupotrijebilo mogućnost izlaska, konzumiralo alkohol, nije došlo na vrijeme kući, mora ponovno sjesti i razgovarati. Treba objasniti što ste uočili, a da je neprihvatljivo i što treba promijeniti. Dajte djetetu do znanja da ste zabrinuti, također da ga i razumijete, ali jasno recite što treba promijeniti. Za nepridržavanje dogovora i kršenje postavljenih granica dijete treba snositi posljedice i dobiti zabranu za prvi sljedeći izlazak.
4. Važno je ostati dosljedan
Važno je da ostanete dosljedni te pokažete djetetu da mislite ozbiljno i da nećete popustiti pod pritiskom. Nemojte da vas savladaju emocije, jadikovanje i plačljivost djeteta koje kaže da su svi roditelji bolji i da ga ne volite jer oni samo ispituju vaše granice. Zapamtite da vaša dosljednost pomaže djetetu da jača ličnost i da je to ispravan put osnaživanja njegove otpornosti i usmjeravanja na društveno poželjna ponašanja. Tako, ujedno, učite dijete da uči na svojim greškama.
5. Ne uspoređujte dijete s drugima
Posebno je važno da ga u takvim situacijama ne uspoređujete s drugom djecom koja nisu konzumirala alkohol. Uspoređivanje s drugom djecom uvijek šalje poruku da su nesposobni i neuspješni te da su druga djeca bolja i više vole svoje roditelje.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
Kada i gdje zatražiti stručnu pomoć
Kada roditelj ne reagira na vrijeme
Ako roditelj na vrijeme ne prepozna da je njegovo dijete više puta zlouporabilo dogovor, tada je ono u prednosti i vrlo vješto manipulira izlascima. Moguće je da roditelj ni ne zna kada se njegovo dijete vraća iz izlazaka, s kim i gdje je bio, je li konzumirao alkohol ili ne, što je put prema rizičnom ponašanju. Najčešće roditelj dobiva informaciju iz škole da dijete popušta u učenju, izostaje s nastave, ponaša se neprimjereno te izbjegava druženje s vršnjacima iz razreda. Tada već roditelj nema mogućnost upoznavanja novih vršnjaka s kojim se dijete druži, ali nema ni priliku da ga dijete upozna s njima. U takvim, nažalost, zakašnjelim situacijama kontrole svoga djeteta, roditelj treba hitno poduzeti mjere zaštite psihosocijalnog razvoja djeteta jer se sada već radi o poremećaju u ponašanju.
Prvo se obratiti stručnjacima u školi
Najprije je potrebno obratiti se za pomoć stručnjacima u školi te u dogovoru s njima pratiti i nadzirati dijete, s puno razgovora i optimističnog pristupa prema izlasku iz problema. Potrebno je osmisliti i strukturirati slobodno vrijeme djeteta, uključiti ga u sadržaje prema njegovim sposobnostima i interesima. U postupanje s djetetom treba svakako uključiti - ako je to moguće - oba roditelja, a kod samohranih roditelja zatražiti pomoć i podršku šire obitelji.
Preporučljivo je omogućiti djetetu da postigne uspjeh u nekom području interesa. Škole pružaju razne izvannastavne aktivnosti (npr., sport, glazba, novinarska, likovna ili dramska radionica i druge specifične slobodne aktivnosti koje škola prakticira) koje djetetu mogu pomoći da razvije privrženost prema školi, a da mu netko od učitelja bude pomagač i uzor.
Kada potražiti stručnu pomoć izvan škole
Ako se situacija ne smiruje, potrebno je potražiti stručnu pomoć preko školske medicine, koja će pronaći način prikladnog pomaganja i intervencije te upućivanja roditelja i djeteta na daljnja postupanja. Škola, ali i školski liječnik, prema potrebi kontaktirat će centar za socijalni rad, uključiti dijete u opservaciju i tretman u adekvatnu ustanovu za djecu i mlade ovisno o stupnju rizika u ponašanju i obiteljskim prilikama. Naravno, roditelj se u dogovoru sa školskim liječnicima može obratiti Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.
Četiri zlatna savjeta za roditelje
1. Ne okrivljavati druge za neuspjeh
S obzirom na specifičnost vremena u kojem živimo i složenih uvjeta odrastanja djece i mladih, za očekivati je i probleme s mentalnim zdravljem djece. Zato bi roditelji trebali više promatrati svoje dijete i preuzeti odgovornost za njihovo postupanje. Današnji roditelji usmjereni su na to da kada dođu problemi u odrastanju njihove djece, okrivljavaju „druge“ za neuspjehe.
Jako je važan način kako roditelji odgajaju svoje dijete, kako mu se obraćaju, koliko mu vremena posvećuju, brinu, savjetuju, postavljaju granice i discipliniraju, što određuje kako će se dijete ponašati i snaći u životu.
Okriviti druge, školu i vršnjake zapravo je opravdanje za vlastite neprilagođene postupke, loše partnerske odnose, preveliku popustljivost ili nezainteresiranost.
Sve počinje u ranom odrastanju razvojem „lažnog“ samopouzdanja kod djece, porukama koje im šalju roditelji: „Kako je pametan moj junak, kako lijepo crta mamina princeza, sve zna, nije što je moje, ali stvarno je posebno, pametno…“. Kada dijete poraste i dođu problemi, roditelji najčešće nemaju snage za odgojno postupanje, već konstatiraju: „Koliko smo mu pružili, imao je sve što poželi u odnosu na drugu djecu, a kako nam to sada vraća.“
2. Važno je postavljanje granica
Roditelji dozvoljavaju djetetu da može imati sve što poželi, dijete zna udariti drugo dijete, a u trgovinama uzimati, rušiti, premještati artikle. Kad im se suprotstave i zabrane nešto, djeca plaču, bacaju se, vrište i da ih se smiri, dobivaju mobitele u ruke i uključene igrice. Kada su neposlušni, sve im se oduzima neprimjerenim kaznama koje odražavaju emocije roditelja, a ne želju da pravilno odgojno postupaju. Upravo zbog toga presudno je postavljanje granica.
3. Učiti dijete poštovanju
Potrebno je naglasiti da roditelj mora učiti dijete poštovanju, pristojnosti, empatiji, dobronamjernosti, odgađanju njegovih želja, kako bi se razvio kao odgovorna mlada osoba koja se zna nositi u stresnim situacijama. Potrebno je osposobiti dijete da se može suočiti s preprekama i zahtjevima koje okolina stavlja pred njega.
Često znam čuti kako roditelji zovu u školu tražeći da se ostvare prava njihove djece - ako je dobilo lošu ocjenu, nije ga prihvatio vršnjak, ne sjedi s njim u klupi - umjesto da sami uče djecu socijalnim vještinama dogovora i pregovaranja s vršnjacima u rješavanju nesporazuma i sukoba i zauzimanja za sebe.
4. Strpljenje je važno
Odgajati dijete tako da svaka njegova potreba i želja bude zadovoljena sada i odmah i da ga pri tome roditelji poslužuju tako da kao „sateliti“ kruže oko njega ne bi li izbjegli da je tužno, da se boji, ili mu nešto treba, vodi do nepoštivanja roditelja i nediscipline.
Kada s 10, 11 ili 12 godina a kod nekih puno ranije, dođe do problema u ponašanju, roditelji kažu: „Ja mu ništa ne mogu, on radi što želi“, počinje prebacivanje odgovornosti na društvo. Navedeno je siguran put u rizična ponašanja djece i mladih i tada je dug put vraćanja na sigurno.
Upravo zato, strpljenje je važno. Roditeljski dom, dugi razgovori, ljubav i brižnost roditelja koji poznaje svoje dijete i trudi se oko odnosa je dobro jamstvo da će se problemi moći rješavati, a dijete samostalno moći suočiti s preprekama.
Članak je nastao u suradnji s udrugom „Ti si ok“, a potpisuje ga Sonja Jarebica, magistra socijalne pedagogije, koja je tijekom tridesetpetogodišnjeg rada stekla bogato profesionalno iskustvo u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Sonja je svoj rad usmjerila na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se.