Gdje točno povući granicu, kako pronaći mjeru između puštanja da uči na svojoj koži i želje da je zaštitimo, kako je odlijepiti od ekrana, kako se pomiriti sa situacijom da supruga i ja ponekad imamo različite odgojne metode i kako ne dopustiti da kći to iskoristi da prođe lišo, kako je utješiti kada je netko povrijedi... Bezbroj je pitanja i izazova i njihov se broj ne smanjuje s vremenom. Samo se mijenjaju teme.
Jedno od pitanja koje nam sada dolazi na tapetu jest i alkohol. Ona ima vrlo zrelih 12 godina i tema se nazire na horizontu. Naravno da još nije nikada pila alkohol, ali neki njezini vršnjaci su znali konzumirati, a čuli su priče o starijoj braći i sestrama. Zato ne izbjegavamo temu, ne pravimo se da ne postoji, ne radimo bauk od nje, ali je povremeno adresiramo. Kada vidi nekoga pod gasom, objasnimo o čemu se radi i kako se nositi s time. I mene je vidjela kada sam početkom godine slavio rođendan. Vidjela je da nisam sjeo za volan, radio ikakve gluposti, a da se jezik petljao, bome se petljao... I o tome smo razgovarali. Kao što razgovaramo o svemu potencijalno problematičnom. Mislim da roditelji često griješe kad ne razgovaraju o potencijalno škakljivim temama, no nama se čini da je bolje da o tome uči od nas, nego od ulice ili još gore, od interneta gdje se mogu pronaći svakakve informacije.
Zato smo odlučili i da će joj prvi put biti s nama. Doma. Da shvati što je alkohol, kako utječe na nju, kada treba prestati piti i početi piti vodu. Neće to biti tako skoro, ali kada se bude dogodilo, dogodit će se u našem društvu. Jasno je zašto nije dobro da maloljetnici piju, mislim da je i njoj to jasno, no kada se budemo približili vremenu da i ona upozna alkohol, napravit ćemo to na svoj način.
Također, razvijamo osjećaj povjerenja pa vjerujemo da će nas nazvati ako se ona ili njezino društvo nađe u nekim problemima. Nismo roditelji koji će držati prodike dok traje frka, ali ćemo zato analizirati situaciju kada prođe frka. No ako bude trebalo pokupiti njezine frendove u dva ujutro, taj sam.
Također, želimo joj usaditi iskustvo da jednom kada odraste, alkohol treba konzumirati umjereno i odgovorno. I vjerujemo da je najbolji primjer kada joj to pokažemo svojim ponašanjem. Želimo joj i pokazati da se ne mora opijati da bi joj bilo zabavno jer to može završiti kobnim posljedicama.
Kao i u vezi svega drugoga, znamo da će raditi greške. Radimo ih i mi kao roditelji. Ali se želimo potruditi da ne plaća veliku cijenu za svoje greške. I da ih zajedno popravimo.
Naime, to je vrijeme kada se djeca svojoj okolini, ali u prvom redu vlastitim roditeljima, učine neprepoznatljiva jer često od vrijednih, svestranih i poslušnih djevojčica i dječaka postanu sasvim drugačija. Neki se pretvore u buntovnike, neki se povuku u sebe, a neki iza naizgled vedre vanjštine kriju nesigurnosti i dvojbe. Na pitanje što tada činiti, psihologinja mi je odgovorila – prvenstveno slušati. Kao roditelji do tada djeci govorite i objašnjavate, a od tada primarno djecu slušajte. Pažljivo i svakodnevno.
Upravo ovo načelo danas i sama primjenjujem u odgoju petnaestogodišnje kćeri. Ona je učenica prvog razreda jedne zagrebačke gimnazije te je poput svakog djeteta svoje dobi izložena brojnim izazovima suvremenog odrastanja. I kao da joj nisu bile dovoljne sve one opasnosti koje prate razvoj mlade djevojke, danas se mora naučiti nositi i s posljedicama pandemije koja je posebno snažno pogodila djecu i mlade. Sve one nesigurnosti koje su tinejdžeri osjećali prije 2020. godine, sada se čine još i veće jer su mjeseci „novog normalnog“, karantene i izolacija učinili svoje. Stručnjaci upozoravaju da su pred mladima ozbiljne ugroze mentalnog zdravlja te da je upravo ovaj dio populacije prvi kojemu moramo pomoći u prevladavanju problema ovako izazovnog razdoblja. No kako im pomoći i na što posebno obratiti pažnju?
Nedavno sam, sasvim slučajno, svjedočila razgovoru grupice srednjoškolki koje su se dogovarale o organizaciji tuluma u vikendici roditelja jedne od njih. Iz razgovora koji sam načula dalo se zaključiti da je u pripremama zabave ključna stavka bila osigurati dovoljne količine alkohola. Premda se ne snebivam tako lako, taj me podatak prilično pogodio jer sam slušajući djevojke, pomislila – na sličan tulum uskoro bi mogla biti pozvana i moja kći. Jedva sam dočekala doći kući kako bih je pitala je li bila u spomenutim situacijama, je li probala alkohol i pije li njezino društvo. U želji da čim prije doznam odgovore koji su me zanimali, zanemarila sam važnost slušanja te sam s vrata započela rafalnom paljbom u obliku brojnih pitanja. Postavila sam se s visine, docirajući kako je ponašanje njezinih vršnjakinja kojemu sam prethodno svjedočila skandalozno, neprimjereno i neodgojeno. A onda me dočekao hladan tuš. Moja inače vrlo pristojna kći, očito pogođena prodikom koju nije očekivala, a ni smatrala zasluženom, bez da trepne odgovorila je: „Prava se javila! Pa ti i tvoje prijateljice svako toliko na društvenim mrežama nazdravljate čašom alkoholnog pića!“
U vrijeme mog odrastanja sličan ton rezultirao bi prekidom komunikacije, slanjem u sobu, a moguće i kaznom zbog onoga što su naši roditelji smatrali bezobrazlukom. No u nekom kutu mozga ipak mi je ostalo, a potom i prevladalo ono upozorenje psihologinje koja je rekla – roditelji, slušajte! U ovom slučaju moja kći zapravo nije rekla baš ništa uvredljivo ili netočno i zato sam, umjesto da dociram, primjer koji mi je dala mogla iskoristiti za konstruktivan razgovor. Naime, istina je da kao odgovorna odrasla osoba znam kada je vrijeme i mjesto za umjerenu konzumaciju alkohola. Ne bježim od toga da se odrasli ljudi mogu opustiti i u određenim prigodama ili uz pojedina jela odgovorno konzumirati alkohol. I upravo je važno da svojim primjerom roditelji pokažu djeci da jednom kada odrastu, imaju sličan odnos prema alkoholu.
Istovremeno, djeci treba biti jasno da norme koje vrijede za punoljetne osobe s pravom nisu one iste koja vrijede za maloljetnike. Drugim riječima, bilo mi je izrazito važno da Lara Borna shvati kako postoji velika razlika između odraslih, odgovornih osoba koje će u određenim prigodama nazdraviti i mladih u razvoju kojima se s razlogom zabranjuje kupnja i konzumacija alkohola.
Baš zato smo nedavno, još jednom u miru, obavile veliki razgovor na temu alkohola. Pustila sam Laru da govori, a ja sam, tek tu i tamo, nešto prokomentirala. Željela sam čuti što zaista misli o maloljetničkoj konzumaciji alkohola, smatra li takvo ponašanje privlačnim, cool i zabavnim. Laknulo mi je kada sam saznala da se u širem društvu s time susrela, ali joj je ono bilo neprivlačno samo po sebi. Ujedno, njezini najbliži prijatelji do sada su bili istoga stava zbog čega je u njihovom krugu izostala potreba za dokazivanjem pred vršnjacima. To me je potaknulo da ovu temu proširimo i u svoje razgovore uključimo nekoliko njezinih školskih kolega. Pokušala sam im dati do znanja da na naš dom gledaju kao na sigurno utočište u kojem se mogu družiti, učiti ili samo navratiti kad god im je teško. U tom trenutku bilo mi je najvažnije da moja kći, ali i njezini prijatelji znaju da kada su nesretni, tužni, nesigurni ili ljuti, kod nas mogu pronaći pomoć, rame za plakanje i oslonac za kakvim bi možda mogli tragati na krivim mjestima, uz krive uzore i mogućnost da učine greške koje ih mogu skupo koštati.
Pred nama kao obitelji još je dug put. Čekaju nas pune četiri godine srednjoškolskih problema, nesigurnosti, neprihvaćanja, mogućih izrugivanja i ignoriranja, vršnjačkog nasilja, potencijalnog cyber bullinga te prije svega traženja svoga mjesta pod suncem. Nadamo se da će naše dijete iz tog procesa izaći sa što manje rana, a mi osnaženi za iskustvo koje osobno, kao roditelj, moram dijeliti i s dvoje mlađe djece koje tinejdžersko doba tek čeka. Nužno je da se na tom putu, i mi, i svi vi koji ovo čitate, oboružate znanjem, savjetima stručnjaka i razumom, ali i strpljenjem, nježnošću te prije svega ljubavlju. A ljubav nas uči da slušamo one koje volimo i da im budemo putokaz kada nije lako. Jer odrastanje je teško, ali da se preživjeti ako uza sebe imamo one koji su na našoj strani.
Nacionalna je kampanja čiji je glavni cilj sprječavanje prodaje i konzumacije alkohola maloljetnim osobama. Pokrenuta je 2015. godine, a provodi ju Udruženje proizvođača piva, slada i hmelja koje djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Novo izdanje kampanje obraća se roditeljima, trgovcima i ugostiteljima te upozorava na opasnost maloljetničke konzumacije alkohola i poziva na dosljedno provođenje zakona kojima je zabranjeno posluživanje i prodaja alkoholnih pića osobama mlađima od 18 godina.
Roditeljstvo je zahtjevno. Nisam ni mislio da će biti jednostavno, ali iznenadila me je brzina kojom se moramo prilagođavati. Bezbroj je pitanja i izazova i njihov se broj ne smanjuje s vremenom. Samo se mijenjaju teme.
Pred nama kao obitelji još je dug put. Nadamo se da će naše dijete iz tog procesa izaći sa što manje rana, a mi osnaženi za iskustvo koje osobno, kao roditelj, moram dijeliti i sa dvoje mlađe djece koje tinejdžersko doba tek čeka.